Programska deklaracija: Pravedniji porezi

U službi plaća, stanovanja i razvoja regija.

CILJ

Pravedniji i efikasniji porezni sustav

KLJUČNO PITANJE

Je li porezna politika u službi većine građana?

KONTEKST

Regresivna struktura poreznog sustava u Hrvatskoj.

Hrvatsku danas karakterizira jedan od najmanje progresivnih poreznih sustava u Europi. Štoviše, kada se promatra ukupno porezno opterećenje, sustav je regresivan: kućanstva s nižim dohocima izdvajaju veći udio svojeg dohotka za poreze nego kućanstva s višim, a osobito najvišim dohocima.

Temeljni razlog takve strukture jest izrazita oslonjenost na porez na potrošnju (PDV), preferencijalni tretman dohotka od kapitala te izostanak smislenog oporezivanja imovine i bogatstva. Od svih članica EU, Hrvatska se najviše oslanja na poreze na potrošnju. Oko 50 % ukupnih poreznih prihoda dolazi iz poreza na potrošnju (dok je taj udio u zemljama poput Austrije, Italije ili Danske oko 25 %, a u Češkoj i Poljskoj na razini od oko 30 %). Posljedično, Hrvatska se relativno malo oslanja na izravne poreze: porezi na rad čine oko 35 %, a porezi na kapital oko 15 % poreznih prihoda.

Navedena struktura oporezivanja – u modelu socijalne države, dodatno je opteretila građane s nižim dohocima u uvjetima povišene inflacije. Istodobno, važan faktor inflatornih pritisaka bila je i snažna ekspanzija korporativnih profita, koji su ostali relativno blago oporezovani
u Hrvatskoj.

Hrvatska ulazi u fazu u kojoj će odluke o poreznoj politici imati dugoročne posljedice za gospodarski razvoj, demografsku održivost, društvenu koheziju i političko-ekonomsku ravnotežu. Strateško pitanje više nije kako financirati državu, nego kako porezni sustav može poduprijeti transformaciju gospodarstva i povećati dobrobit radnica i radnika. Tržište rada, tržište kapitala i tržište nekretnina u Hrvatskoj pokazuju strukturnu neravnotežu koja je vidljiva u prekomjernom ulaganju
u nekretnine i pasivnu imovinu, slabim investicijama u produktivne djelatnosti, nedostatku kapitala za industrijsku nadogradnju,
rastu cijena stanovanja, međugeneracijskoj nejednakosti u pristupu imovini i smanjenju radne snage. Navedena neravnoteža rezultira rentijerskom strukturom, u kojoj pasivni prihodi iz imovine imaju prednost nad produktivnim ulaganjima i plaćenim radom.

PROMJENA SMJERA

Moderan i pravedan socijaldemokratski odgovor.

Za SDP je aktualna razina regresivnosti poreznog sustava neprihvatljiva. U tradiciji socijaldemokratske ideje, pravedan porezni sustav koji se očituje kroz progresivnost je jedan od temeljnih instrumenata osiguravanja društvene kohezije i jednakih prilika. Pravednije oporezivanje bogatstva može pomoći i u balansiranju međugeneracijskih odnosa, bez dodatnog opterećivanja rada i potrošnje.

Istodobno, SDP jasno uvažava potrebu da porezna politika ne naruši gospodarsku dinamiku. Suvremena teorija optimalnog oporezivanja polazi od toga da je važno procijeniti tko u konačnici snosi porezni teret i kakve učinke pojedini porezi imaju na raspodjelu i ekonomsko ponašanje. Zaokret s pretežitog oslanjanja na poreze na potrošnju prema izravnim porezima na imovinu podrazumijeva oporezivanje renti, bogatstva i nasljedstva kao korektiv dugoročnog rasta nejednakosti. Pritom se posebno ističu regionalni i demografski kontekst.

Hrvatska već desetljećima pokušava riješiti problem regionalnih nejednakosti i demografskih pustinja. Problem nije u količini sredstava, nego u sustavu fiskalnog izravnanja i mehanizmu koji održava institucije, ali ne i ljude. Regionalna politika više ne smije biti politika teritorija, nego politika rada. SDP nudi zaokret: od klasičnog fiskalnog izravnanja prema ciljanoj poreznoj potpori radnicima u slabije razvijenim krajevima, osobito u industriji i privatnim uslugama. Ne radi se o ukidanju pomoći tim područjima, nego o promjeni njezina kanala. Umjesto da novac prolazi kroz lokalne proračune i gubi se u općim rashodima, dio sredstava treba usmjeriti izravno ljudima koji tamo rade. SDP predlaže uvođenje regionalnog poreznog kredita za radnike u potpomognutim i ispodprosječno razvijenim područjima. Riječ je o jednostavnom, ali snažnom mehanizmu: radnik koji radi u slabije razvijenoj regiji ostvaruje pravo na porezni kredit koji mu povećava neto dohodak. Minimalni dio tog kredita dobiva svaki zaposleni, dok je dodatni dio vezan uz rast plaće i produktivnost.

MOTIVACIJA

Koji su ciljevi nove porezne politike SDP-a?

Porezna politika SDP-a treba biti usmjerena na tri cilja:

1.    prebacivanje oslonca s rada na rentu, kako bi se smanjilo opterećenje rada i povećala pravednost;

2.    smanjenje rentijerskih distorzija koje generiraju neproduktivnu akumulaciju i rast cijena stanovanja;

3.    otvaranje fiskalnog prostora za industrijsku nadogradnju, razvoj kompetencija i povećanje produktivnosti.

Riječ je o prijelazu iz sustava koji “kažnjava rad” u sustav koji destimulira pasivnu akumulaciju i potiče produktivne investicije.

Važno je jasno odrediti predmet oporezivanja — rentu — koja se ne svodi na jedan oblik imovine. Njezini pojavni oblici u Hrvatskoj su sljedeći: nekretninske rente (turizam, apartmanizacija, stanovanje), urbanističke rente (prostorno-planski procesi), koncesijske rente (morsko dobro, luke), monopolske rente (komunalne, infrastrukturne), financijske rente (bankarski oligopol) i regulatorne rente (zatvoreni sektori). Razlikovanje i određivanje rente omogućuje selektivnost, a time i politički realnu provedbu porezne politike.

Pravedniji i efikasniji porezni sustav, kao krajnji cilj SDP-ove porezne politike, istodobno će omogućiti smanjenje dohodovne i imovinske nejednakosti, osigurati stabilne javne prihode, zadržati poticaje za rad, inovacije i investicije, te doprinijeti dugoročno održivom i inkluzivnom gospodarskom rastu kroz industrijsku nadogradnju.

Porezna politika mora imati političku legitimnost. To podrazumijeva aktivno i sustavno komuniciranje ciljeva porezne politike kroz javne rasprave i prisutnost u javnom prostoru. Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da građani Hrvatske podržavaju pravedniju raspodjelu dohotka i bogatstva te aktivnu ulogu države u smanjenju nejednakosti.

NOVI PRISTUP POREZNOJ POLITICI

Instrumenti i institucionalni dizajn

Predlaže se kombinacija dvaju poreznih instrumenata, podijeljenih u lokalne i nacionalne porezne prihode sukladno političko-ekonomskoj logici i fiskalnoj racionalnosti:

1.    porez na nekretnine (lokalni);

2.    porez na nasljedstva i darove (nacionalni).

Uz tri ključna uvjeta:

1.    socijalna diferencijacija;

2.    demografski i međugeneracijski korektiv;

3.    institucionalna izvedivost – (katastar, procjena vrijednosti, uprava, fazno uvođenje).

Novi pristup poreznoj politici ogleda se i u faznoj primjeni poreza na nekretnine koja predviđa tri faze provedbe.

—  faza 1 — priprema podataka
(katastar, procjena vrijednosti, revalorizacija)

—  faza 2 — pilot projekti u JLS
(gradovi + turistička područja)

—  faza 3 — puna implementacija uz korekcije

Istodobno je predviđeno uvođenje kompenzacijskog mehanizma za starije i siromašne građane kako bi se osigurala politička potpora svih skupina građana.
Porezna politika SDP-a predstavlja jedan od koraka usmjerenih industrijskoj nadogradnji i transformaciji hrvatskog gospodarstva. Ulogu mehanizma prijenosa preuzima Fond za produktivnost i industrijsku inovaciju (FPI2) čiji je cilj uspostaviti financijski instrument koji omogućuje pilotiranje i eksperimentiranje u području industrijske transformacije, produktivnosti
i organizacijskih inovacija. Fond bi financirao ranu fazu inovacija i transformacije, koja je kritična za industrijsku nadogradnju.

OPERATIVNA REFORMSKA AGENDA
Preporuke.

Sljedeća reformska agenda predstavlja promjene u poreznoj politici usmjerene destimulaciji pasivne akumulacije i poticanju produktivnih investicija.

1.    Drugačiji model upravljanja poreznim prihodima osigurat će ravnomjeran regionalni razvoj.

Industrijska, regionalna i porezna politika podupiru mobilnost ljudi, dobrobit radnika i industrijsku nadgradnju. Fond za izravnanje (FI) osigurava financiranje poslova iz djelokruga regionalnih i lokalnih jedinica vlasti u razdoblju od pet (5) godina uz poticaj produžetka potpore na dodatne 2 (dvije) godine lokalnim jedinicama koje se okrupne. Lokalne jedinice, koje u razdoblju od pet (5) godine ne uspiju u procesu industrijske nadgradnje i povećanju broja zaposlenih, spojit će se sa susjednim lokalnim jedinicama. Uloga Fonda za produktivnost i industrijsku inovaciju (FPI2) jest transparentno alocirati resurse te ih povezati s produktivno-inovacijskim ulaganjima. Na taj način, Hrvatska popunjava rupu u industrijskoj nadgradnji prije EU fondova.

2.    Klizne stope poreza na dohodak na temelju indeksa razvijenosti osigurat će koristi za većinu građana.

Na temelju pripadnosti grada i općine u jednu od osam skupina indeksa razvijenosti, visina porez na dohodak će varirati. Također, SDP će poreznu politiku koristiti i kao izravni alat regionalnog razvoja. Regionalni porezni kredit namijenjen je za radnice i radnike u industriji i uslugama privatnog sektora u potpomognutim i ispodprosječno razvijenim područjima. Mjera će se primjenjivati diferencirano, sukladno objektivnim kriterijima indeksa razvijenosti, i bit će prilagođena realnim gospodarskim razlikama među hrvatskim regijama. Svaka radnica i radnik će dobiti više novca na kraju mjeseca jer je minimalni dio poreznog kredita zajamčen svima, dok dodatni dio ovisi o rastu plaće i nagrađuje produktivnost. Čak i u najkonzervativnijem scenariju radnik ostvaruje neto dobit od mehanizma jer država nagrađuje samo stvarni rast plaća.

3.    Stope poreza na nekretnine na temelju indeksa razvijenosti osigurat će olakšice građanima u oporezivanju.

Tržišna vrijednost nekretnine kao osnovica poreza, uz jasno definiran i relativno visok neoporezivi prag za nekretnine u vlasništvu — 100 000 EUR, te olakšice na temelju lokacije u gradu i općinu, u jednoj od osam skupina indeksa razvijenosti, osigurat će socijalnu osjetljivost poreza. Iznad neoporezivog praga, kao i za nekretnine u kojima se ne stanuje, porez se primjenjuje po progresivnim stopama U skladu s ciljem oporezivanja pasivne „rente“, SDP zagovara diferencijalno oporezivanje zemljišta i građevina, uz snažnije oporezivanje vrijednosti zemljišta. Vrijednost zemljišta odražava rast cijena koji proizlazi iz javnih ulaganja i urbanog okruženja, a ne iz individualnih ulaganja vlasnika. Snažnije oporezivanje vrijednosti zemljišta slijedi i iz neelastične ponuda zemljišta. Zbog toga porez ima minimalne negativne učinke na investicije u građevinskom sektoru te se ne može lako prebaciti na više najamnine. Iz perspektive političke ekonomije, porez na nekretnine treba biti prvenstveno lokalni porez, čime se osigurava direktna veza između poreza i koristi od financiranih lokalnih javnih usluga. Takva veza povećava transparentnost, odgovornost lokalnih vlasti i legitimnost poreza među građanima. Poreznu osnovicu potrebno je redovito ažurirati kako bi odražavala tržišnu vrijednost nekretnina.

4.    Poduzetnicima koji povećavaju plaće, produktivnost i skraćuju radno vrijeme radnika osigurat će se smanjenje poreza na dobit.

Društvenu odgovornost vlasnika kompanija poticanjem isplate plaća iznad sektorskog prosjeka pomoći će i smanjenju nejednakosti, većem životnom standardu i dobrobiti radnika. SDP se zalaže za progresivniji porez na dobit korporacija, usklađen s progresivnom strukturom poreza na dohodak, ali vidi poduzetnike koji cijene rad i doprinos radnica i radnika svojim rezultatima kao partnere koji dijele isti cilj, a to je Hrvatska kao zemlja proizvodnje, znanja i kvalitetnog rada.

5.    Lokalnim i regionalnim jedinicama vlasti koji investiraju u infrastrukturu i priuštivo stanovanje osigurat će se povrat PDV-a.

Lokalna i regionalna tijela su primarni senzori kvalitete života i poslovanja kojima će se osigurati kontinuirana podrška Vlade Republike Hrvatske s ciljem smanjivanja regionalne nejednakosti, te zadržavanja i privlačenja ljudi. Mehanizam prijenosa sredstava odvijat će se kroz Fond za izravnanje (FI).

6.    Porez na nasljedstva cilja samo najbogatije.

Uvesti progresivan porez na nasljedstva iznad visokog praga usmjeren prema pobjednicima tranzicije (npr. najveća nasljedstva/top 1 %), a koji izuzima većinu građana. Suvremeni modeli optimalnog oporezivanja pokazuju da se porez na velika nasljedstva može dizajnirati bez značajnih gubitaka efikasnosti, budući da većina stanovništva prima zanemariva ili nikakva nasljedstva.

7.    Pravedniji porezni sustav je ključ SDP-ove politike: manje tereta na obične ljude, više na one koji imaju najviše.

Cilj SDP-a je, u roku od 5 godina, smanjiti regresivnost aktualnog poreznog sustava smanjenjem PDV-a na temelju rezultata nove porezne i industrijske politike. Ravnomjernije punjenje proračuna iz održivijih izvora jedan je od indikatora uspješnosti SDP-ovog razvojnog modela.

ZAKLJUČAK

Porezna politika u službi većine.

Porezna politika SDP-a predstavlja zaokret prema pravednijem, progresivnijem i ekonomski održivom sustavu. Cilj je pravedna raspodjela tereta financiranja javnih dobara i socijalne sigurnosti, te pomoć regionalnoj uravnoteženosti razvoja i poticanje industrijske nadogradnje hrvatskog gospodarstva. SDP-ov porezni sustav jača društvenu koheziju, potiče inkluzivan rast i vraća poreznoj politici demokratski legitimitet. Njezine tri ključne karakteristike: anti-rentijerstvo, pro-proizvodnja i pro-razvoj čine je fiskalno odgovornom, politički održivom i strukturno progresivnom.