Programska deklaracija

SDP-ov razvojni model — za snažnu, produktivnu i pravednu Hrvatsku
(Industrijska transformacija, Prekarni rad, Kraće radno vrijeme i mehanizmi pravednije raspodjele, Pravedniji porezi)

ANALIZA STANJA

Hrvatska može više, ali je blokirana modelom razvoja.

Hrvatska danas raspolaže resursima s kojima bi se mogla svrstati među najuspješnije male otvorene ekonomije u Europi, ali unatoč tome nije uspjela. Hrvatska nije ostvarila iskorak prema višoj produktivnosti ni prema industrijskom razvoju. Ekonomija je i dalje oslonjena na nerazmjenjive djelatnosti, najviše turizam i nekretnine, dok je međunarodno razmjenjivi sektor premalen i previše fragmentiran. Tržište rada obilježavaju niska sigurnost za radnike, dugačak radni tjedan, slaba organizacija rada i visoka ovisnost o migrantskoj radnoj snazi. Porezni sustav je jedan od najregresivnijih u Europi, a ukupna struktura poticaja favorizira rentu nad proizvodnjom, te nekretnine nad ulaganjima i inovacijama. EU fondovi nisu pretvoreni u industrijsku nadogradnju jer se njima upravljalo administrativno, a ne industrijski i razvojno. Mjerilo uspjeha bila je potrošnja i apsorpcija, a ne učinci na produktivnost, izvoz i tehnološko napredovanje. Rezultat je razvojni paradoks: Hrvatska može financirati razvoj, ali ga ne zna organizirati.

Ovaj model dovodi do tri strateška problema:

1. niske produktivnosti,

2. nedostatka kvalitetnih radnih mjesta i

3. demografskog slabljenja.

Problem nije u tome što Hrvatska ne radi — problem je u tome što njezin rad ne stvara dovoljno vrijednosti.

Vizija

Hrvatska kao zemlja proizvodnje, znanja i kvalitetnog rada SDP predlaže promjenu razvojnog modela u kojemu su produktivnost, kvaliteta rada i pravednost tri stupa dugoročne održivosti.

Takva Hrvatska je zemlja u kojoj se isplati:

— raditi i stvarati

— ulagati i inovirati

— ostati, vratiti se ili doći.

To je vizija moderne socijaldemokracije, koja vrednuje rad više od rente, znanje više od monopola i produktivnost više od iscrpljivanja. To je ekonomija koja stvara vrijednost kroz industrijsku nadogradnju, znanje, vještine i inovacije.

Tri strateška cilja SDP-a

(1) Od rente i nekretnina

→ prema proizvodnji i investicijama

SDP predlaže zaokret u poreznoj politici: smanjenje oslonca na oporezivanje potrošnje i rada, a jačanje oporezivanja rente,
nasljedstva i imovine visoke vrijednosti. Time se smanjuje teret na rad, otvara fiskalni prostor i potiču produktivna ulaganja. Dio prihoda usmjerava se u Fond za produktivnost i industrijsku inovaciju (FPI2) kao fiskalni most prema industrijskoj nadogradnji.

(2) Od kohezijske potrošnje

→ prema industrijskoj nadogradnji

Industrijska politika nije popis sektora, već način upravljanja industrijskom transformacijom. SDP predlaže novi institucionalni model u kojem usmjerenost na učinke, selektivnost, učenje i korekcija zamjenjuju formalizam, administriranje i “najbrži prst”. Uloga kohezijske politike mijenja se iz “apsorpcije” u “transformaciju”.
Ulaganja europskih sredstava u razvoj nadopunjuju se odgovarajućim regulatornim intervencijama, nacionalnim fondovima, inovacijskim ekosustavom i drugim mjerama razvojne i industrijske politike.

(3) Od prekarnog i dugog rada

→ prema kvaliteti i održivom radnom vijeku

SDP definira novi radni ugovor: sigurnost, predvidljivost i kvalitetan rad kao preduvjet razvoja. Stvaranje vrijednosti mora se kombinirati sa mehanizmima primarne raspodjele, koji će osigurati veći udio rada u stvorenoj vrijednosti, a to u konačnici znači više plaće i/ili kraće radno vrijeme. Skraćivanje punog radnog vremena, uz zadržavanje plaće, uvodi se fazno i na temelju sektorskih kolektivnih ugovora.

Cilj je smanjiti prostor za nesigurne oblike rada te kršenje prava radnika. Cilj nije raditi manje, nego raditi pametnije te dulje ostati aktivan, uz veću dobrobit za radnice i radnike.

Mehanizam promjene

SDP-ov program počiva na četiri mehanizma:

1. Fiskalni mehanizam: Porezi na rentu i bogatstvo otvaraju prostor za industrijsku modernizaciju, vještine i investicije.

2. Institucionalni mehanizam: Industrijska politika dobiva upravljačku jezgru, selektivnost i evaluaciju, uz jasnu odgovornost za rezultate.

3. Tržište rada i socijalni dijalog: Tržište rada oslanja se na snažniju kodeterminaciju na radnom mjestu kroz jače sindikate, razvijene mehanizme suodlučivanja i veći udio predstavnika radnika u nadzornim odborima, uz poticanje kolektivnog pregovaranja. Poštivanje prava radnika i propisa osigurava se jačanjem inspekcije rada te dodjelom javnih ovlasti sindikalnim povjerenicima za nadzor nad radničkim pravima. Broj i
opseg iznimaka u odnosu na standardne ugovore o radu se smanjuju, a kolektivno pregovaranje postaje instrument skraćenja radnog vremena, povećanja produktivnosti i smanjenja prekarijata.

4. Kohezijska politika: Kohezijska sredstva postaju sredstvo industrijske transformacije, a ne puka potrošnja.

Ova četiri mehanizma tvore jedinstveni model koji mijenja logiku razvoja, a ne samo pojedine politike.

Paket politika

Moderna socijaldemokratska platforma

SDP-ov program donosi paket od četiri stupa:

1.     fiskalni stup: anti-rentijerstvo + pravedno financiranje države

2.     industrijski stup: nadogradnja, tehnologija, izvoz, vještine

3.     stup rada: pravedna raspodjela stvorene vrijednosti, sigurnost, kolektivni ugovori, skraćenje radnog tjedna, pravo na isključenje

4.     stup dobrobiti: održiv radni vijek, ravnoteža, uključivost

To nije politika “više države”, nego politika bolje države: države koja ne troši već proizvodi rezultate.

SDP-ov program objedinjuje široku koaliciju društvenih interesa:

— radnici dobivaju sigurnost i vrijeme

— mladi dobivaju perspektivu i stanovanje

— roditelji dobivaju ravnotežu i fleksibilnost

— industrija dobiva kapital, vještine i predvidljivost

— lokalne zajednice dobivaju prihod od nekretnina

— država dobiva produktivnost i održive javne financije

SDP-ove politike pružaju učinkovit odgovor na lošu politiku aktualne Vlade koja štiti mali, ali snažan rentijerski interes.
Izbor je jasan: Hrvatska koja stvara, a ne Hrvatska koju iskorištavaju.

Politička poruka

SDP predlaže razvojni model koji vrijednost stavlja ispred rente, rad ispred spekulacije, a industrijsku nadogradnju ispred administriranja EU fondova. To je socijaldemokracija modernih malih država – zemalja koje su uspjele zato što su valorizirale znanje, rad i pravednost. Hrvatska može biti zemlja u kojoj radnici imaju sigurnost, poslodavci predvidljivost, industrija perspektivu, a mladi razlog da ostanu. To nije pitanje retorike, nego organizacije i političke volje. Vrijeme je da Hrvatska izvuče više iz onoga što već ima. Vrijeme je da bude zemlja u kojoj je stvaranje vrijednosti važnije od njezine ekstrakcije.

Vrijeme je da rad vrijedi više.