Programska deklaracija: Prekarni rad

Za posao bez straha.

CILJ

Povećanje kvalitete rada i sigurnosti radnih mjesta kao sastavni dio industrijske nadogradnje.

KLJUČNO PITANJE

Kako riješiti problem prekarnog rada s aspekta socijaldemokracije?

KONTEKST

Prekarnost rada.

Prekarni rad u Hrvatskoj ima specifične značajke koje proizlaze iz strukture hrvatskog gospodarstva, od izražene sezonalnosti rada, preko relativno niske razine produktivnosti te regulatorne neefikasnosti u primjeni zaštitnih mehanizama rada. Iako je njegova prisutnost neujednačeno raspoređena među sektorima, prekarni rad ima nezanemarive udjele u svim sektorima. Razlike se pritom očituju u konfiguracijama nesigurnosti koje ga obilježavaju.

SDP prekarni rad prepoznaje kroz odmake od standardne zaposlenosti, koji se ogledaju u smanjenju sigurnosti rada u odnosu na standardni rad. U Hrvatskoj su najvidljiviji primjeri u privremenom radu i izmještanju rada na samozaposlenost koja u praksi može prikrivati stvarne radne odnose. U prekarnom radu dio troška rada prebacuje se na radnike i radnice umjesto da ga snose država i poslodavci. Prekarnost rada stoga predstavlja višedimenzionalan i heterogen političko-ekonomski problem koji nadilazi pitanje samog tipa ugovora koji radnici i radnice imaju. Karakteriziraju ga različiti oblici nesigurnosti, od nestabilnosti zaposlenja, neadekvatnosti paketa prihoda, regulatorne neučinkovitosti (gdje postojeća regulacija neefikasno djeluje unutar nekih prekarnih okruženja), do slabe pregovaračke moći i otežanog ostvarivanja radnih prava. Prekarnost predstavlja spektar radnih aranžmana koji u različitoj mjeri proizvode nesigurnost radnicima i radnicama u Hrvatskoj.

ANALIZA STANJA

Što se događa u Hrvatskoj?

Nekoliko je uzroka visokih udjela prekarnog rada u Hrvatskoj. Manjak strateškog promišljanja hrvatske ekonomije te institucionalno generiranje prekarnog rada uslijed odredbi Zakona o radu i procesu outsourcinga javnih usluga. Zatim pogrešno odmjerena fleksibilnost i deregulacija radnih odnosa koja je omogućila visoke udjele privremenog rada te postojanje niza različitih tipova formalizacije rada izvan radnog odnosa što je neprihvatljivo iz pozicije sigurnosti rada, ali i aktualne potražnje za radom.

Slaba pregovaračka moć rada, koja proizlazi iz fragmentiranosti i raspršenosti radne snage s niskim potencijalom za učinkovito organiziranje, predstavlja još jedan uzrok aktualnog stanja na tržištu rada Aktualni izazov na tržištu rada nije visoka stopa nezaposlenosti mladih, već visoke stope prekarnog rada koji se u novije vrijeme razvija u kontekstu nedostatka radne snage, ekspanzije migrantskog rada i pogrešne javne politike u području prekarnog rada. Hrvatsku stvarnost obilježavaju šarolike ugovorne prakse, poput rada na određeno, studentskih ugovora, ugovora o djelu i autorskih ugovora te poljoprivrednih vaučera, kao i neadekvatno korištenje samozaposlenosti te uvođenje posrednika/ agregatora u već prekarne oblike rada, poput platformskog rada. Zajednička karakteristika svim ovim odmacima od standardnog rada je umanjivanje cijene radne snage i prebacivanje troškova rada na radnike i radnice.

Upravo ciljana fragmentacija radnih statusa od strane aktualne Vlade RH otežava regulatorni odgovor i doprinosi nejednakoj razini zaštite među radnicima. Smanjenje prekarnosti rada stoga zahtijeva koordinirani skup mehanizama, prvenstveno institucionalnih, ali i onih koji jačaju kolektivne kapacitete radnika.

Važno je naglasiti da samo koherentne i dugoročno usmjerene politike rada mogu promijeniti postojeću klimu na način da potiču potražnju za kvalitetnim i sigurnim radnim mjestima. Poseban izazov u suzbijanju prekarnog rada proizlazi iz činjenice da se ovaj problem u Hrvatskoj odvija u kontekstu ekonomije koja se sve snažnije oslanja na uslužni sektor, a koji dominantno generira radna mjesta niske dodane vrijednosti te radno i emocionalno intenzivne poslove.

SMANJENJE UDJELA PREKARNOG RADA

Što Hrvatska može učiniti?

SDP-ova politika rada temelji se na četiri mehanizma: (1) univerzalna radna prava, (2) univerzalni pristup sustavima socijalne sigurnosti, (3) jačanje kapaciteta inspekcije rada te (4) sindikalno organiziranje i kolektivno pregovaranje.

1. Univerzalna radna prava

Jedan od temeljnih mehanizama za smanjenje prekarnosti rada jest proširenje obuhvata svih oblika rada ugovorima o radu Stvarni sadržaj radnog odnosa, odnosno stupanj ekonomske ovisnosti i podređenosti trebali bi biti preduvjet za to ipredstavlja fokus SDP-ove politike. SDP-ov pristup umanjuje zlouporabe i omogućava djelovanje zaštitnog okvira Zakona o radu (ZOR-a) na primjeru lažnog samozapošljavanja, posredničkih ugovora i drugih ugovornih oblika izvan ugovora o radu. U tom kontekstu, svi poslovi prepoznati kao radni odnos trebali bi obuhvaćati:

(1) minimalnu satnicu odnosno minimalnu plaću za sve radnike,

(2) pravo na bolovanje, godišnji odmor i roditeljski dopust te

(3) jednaku razinu pravne zaštite

2. Proširenje socijalnih prava na sve radnike

Smanjenje prekarnosti zahtijeva i univerzalniji pristup sustavima socijalne sigurnosti, neovisno o ugovornom statusu ili kontinuitetu zaposlenja. To uključuje pristup mirovinskom i zdravstvenom osiguranju, te dostupnost naknada za nezaposlene. SDP-ov pristup doprinosi razdvajanju temeljnih socijalnih prava od uskog poimanja zaposlenja te smanjuje strukturne rizike kojima su izloženi radnici u nestandardnim i diskontinuiranim oblicima rada.

3. Jačanje kapaciteta inspekcije rada

SDP-ov pristup polazi od hrvatske stvarnosti po kojoj zakoni bez nadzora ne mijenjaju praksu. Stoga je jačanje kapaciteta inspekcije rada jedan od ključnih mehanizama za suzbijanje prekarnosti. U praksi to označava: povećanje broja inspektora i njihovih materijalnih resursa, specijaliziranu edukaciju za prepoznavanje novih i prikrivenih oblika rada, proaktivne inspekcijske nadzore u sektorima s visokom razinom prekarnosti. Učinkovita inspekcija ima i preventivnu ulogu, jer smanjuje poticaje poslodavcima za korištenje nestandardnih ugovora kao alata za neopravdano snižavanje troškova rada.

4. Kolektivni mehanizmi: sindikalno organiziranje i kolektivno pregovaranje

A. Ovlasti sindikata u nadzoru – Dati ovlasti sindikatima za nadzor nad primjenom ZOR-a i KU, uključujući pravo na prijavu povreda nadležnim tijelima.

B. Poticanje sindikalnog organiziranja – Aktivno poticati sindikalno organiziranje, osobito među radnicima u nestandardnim i prekarnim oblicima rada, radi jačanja njihove pregovaračke moći.

C. Granski kolektivni ugovori – Jačati i širiti sektorske KU kako bi se uspostavili minimalni standardi rada i plaća na razini sektora za sve poslodavce neovisno o njihovoj veličini.

OPERATIVNA REFORMSKA AGENDA

Preporuke za Hrvatsku

Sedam SDP-ovih preporuka, namijenjenih svim radnicima i radnicama izloženim nesigurnim oblicima rada, usmjereni su osiguravanju jednog cilja – posao bez straha.

1. Ojačati provedbu radnog zakonodavstva kako bi se učinkovito spriječilo produženo zapošljavanje na određeno vrijeme i sklapanje sukcesivnih ugovora, osobito u segmentima koji najviše pogađaju mlade pri ulasku na tržište rada.

2. Stvoriti održive modele i tranzicije na kontinuirane sezonske poslove u sezonskom radu, neovisne o mjerama aktivne politike zapošljavanja i sredstvima HZZ-a.

3. Strogo regulirati platformski rad kroz jasnu odgovornost platformi kao poslodavaca, obvezu potpune transparentnosti algoritamskih odluka, uklanjanje posrednika i agregatora iz platformskog modela te provedbu ciljanih inspekcijskih nadzora u sektorima dostave i prijevoza.

4. Omogućiti priznavanje radnog staža u studentskom radu, čime bi se smanjila institucionalna proizvodnja prekarnosti i osigurao kontinuitet socijalnih prava za mlade radnike.

5. Osigurati kontinuitet socijalne sigurnosti kroz širi obuhvat i prenosivost socijalnih prava, neovisno o vrsti ugovora ili prekidima u zaposlenju.

6. Težiti jednom dominantnom ugovoru o radu i postupnom ukidanju alternativnih formalizacija rada koje izmještaju radnike iz radno pravne zaštite i potiču nesigurne oblike zaposlenja.

7. Prekinuti praksu proizvodnje prekarnog rada u javnom sektoru kroz rad zamjena, outsourcing i projektno zapošljavanje te uspostaviti stabilna, javno financirana rješenja.

ZAKLJUČAK

Radnice i radnici na prvom mjestu.

Prekarni rad socijalni je i ekonomski problem.

Kvaliteta rada, kao i spremnost na učenje radnika i radnica pada u prekarnim režimima, te prekarnost skraćuje radni vijek, participaciju žena i smanjuje mobilnost između sektora.

Stoga se problem prekarnog rada ne može rješavati izolirano, parcijalno. Pristup SDP-a mora biti:

1. usmjeren na zaštitu radnica i radnika

2. oslonjen na suradnju sa sindikatima

3. konkretiziran jasnim mehanizmima u javnom i privatnom sektoru

Stoga prekarni rad, pitanje je i razvoja i zaštite, jer su ljudi ključan izvor uspjeha svakog društva.