Poljoprivredna samodostatnost ključna je u razvoju prehrambene sigurnosti i gospodarskog razvoja zemlje

Poljoprivreda je strateški važna gospodarska grana koja osigurava prehrambenu sigurnost, gospodarski razvoj i očuvanje ruralnih područja. Hrvatska poljoprivreda suočava se već duži niz godina s brojnim izazovima, uključujući nisku razinu samodostatnosti, rast nepovoljne strukture vanjskotrgovinske razmjene, neučinkovito upravljanje resursima te neučinkovit institucionalni okvir. U nastavku pročitajte stajalište SDP-a o proizvodnji hrane.

Poljoprivreda trenutno čini oko 2-3 posto hrvatskog BDP-a, uz blagi pad u posljednjih 10 godina. Iako je udio poljoprivrede u BDP-u smanjen, to je manje rezultat modernizacije i prelaska na uslužne djelatnosti, a više posljedica sporijeg rasta sektora u odnosu na druge grane gospodarstva. Nakon pristupanja EU 2013., sektor je imao koristi od korištenja EU fondova, no ubrzo su usluge i turizam počeli dominirati.

U razdoblju od 2013. do 2025. hrvatskim poljoprivrednim gospodarstvima isplaćeno je ukupno 8,3 milijarde eura potpora, s godišnjim iznosom od oko 520 milijuna eura. Međutim, samo 2,7 posto OPG-ova koristi investicijske potpore, što ukazuje na slab doseg politike prema malim i srednjim proizvođačima te na nedostatna ulaganja u prerađivačke i skladišne kapacitete.

U 2023. godini 1,07 milijardi eura državnih potpora išlo je u sektor poljoprivrede i ribarstva. Udio potpora u poljoprivredi u BDP-u 2023. iznosio je 1,40 posto, dok je vrijednost poljoprivredne proizvodnje procijenjena na 3,08 milijardi eura, uz godišnji rast od 8,6 posto.

Koliko Hrvatska proizvodi u odnosu na svoje potrebe?

• Hrvatska je u posljednjih pet godina prosječno samodostatna u proizvodnji žitarica; oko 160 posto, iako bilježi deficit u proizvodnji tvrde (durum) pšenice. Drastično raste uvoz pekarskih proizvoda – od 2013. do 2023. porastao je za 150 posto.

• U segmentu uljarica, samodostatnost iznosi oko 260 posto, dok je kod proizvodnje ulja na razini 50–60 posto, izuzev ulja od uljane repice.

• Samodostatnost u proizvodnji povrća u posljednjih pet godina iznosi oko 50 posto.

• Samodostatnost u proizvodnji voća iznosi oko 45 posto.

U proizvodnji voća i povrća ključan je problem nedostatak skladišnih prostora, hladnjača i malih preradbenih kapaciteta. Osim toga ugovaranje proizvodnje gotovo izostaje pa je većini proizvođača plasman na tržište upitan.

• Stočarstvo – iznimna ovisnost o uvozu!

U proizvodnji svinjskog mesa, Hrvatska postiže samodostatnost od svega 51 posto, što je znatno ispod prosjeka Europske unije koji iznosi 121 posto. Uvoz višestruko premašuje izvoz, s omjerom 92:8 u korist uvoza u 2023. godini.

U proizvodnji goveđeg mesa samodostatnost je iznosila 68 posto. Hrvatska na domaćem tržištu potroši oko 85 posto proizvedene govedine, dok se samo 15 posto izvozi. Visoki troškovi stočne hrane i veterinarskih usluga dodatno smanjuju konkurentnost domaće proizvodnje.

U proizvodnji mlijeka Hrvatska postiže samodostatnost od 40,8 posto, dok prosjek Europske unije iznosi 117,4 posto. Uvozimo čak pet puta više mlijeka nego što izvozimo. Iako je cijena mlijeka u Hrvatskoj bila za 6,1 posto viša od prosjeka u EU, razlog tome leži u smanjenju domaće proizvodnje i sve većoj ovisnosti o uvozu. Broj isporučitelja mlijeka smanjen je za 13,3 posto, iako se prosječna količina isporučenog mlijeka po proizvođaču povećala.

Ovčarstvo i kozarstvo – Hrvatska je oko 65 posto samodostatna u proizvodnji ovčjeg mesa, dok je samodostatnost u ovčjem mlijeku znatno niža, između 15 i 25 posto. U sektoru koza,  samodostatnost u proizvodnji mesa na 20 do 30 posto, dok se u proizvodnji  mlijeka procjenjuje na 10 do 20 posto, što znači da je Hrvatska je gotovo potpuno ovisna o uvozu kozjeg mlijeka i mliječnih proizvoda.

• Sektor peradarstva pokazuje pozitivne trendove. Samodostatnost u proizvodnji mesa iznosila je 85 posto u 2023., a u proizvodnji jaja samodostatni smo visokih 95 posto.

Hrvatska najviše uvozi:  svinjsko meso, mliječne proizvode, pekarske i prehrambene proizvode, hranu za životinje, živa goveda.

Najveći vanjskotrgovinski deficit zabilježen je u razmjeni mesa i jestivih klaoničkih proizvoda, u iznosu od 565,9 milijuna eura. Slijede mliječni proizvodi, jaja i med s deficitom od 311,3 milijuna eura, ostaci prehrambene industrije s 290,6 milijuna eura, voće i orašasti plodovi s 220,7 milijuna eura te proizvodi od žitarica s 204 milijuna eura.

Zabrinjavajuća je  činjenica da ovaj deficit iz godine u godinu raste, dok nacionalna politika zasad ne nudi jasan odgovor na pitanje kako zaustaviti taj negativan trend.

Vladine politike zamrzavanja cijena prehrambenih proizvoda izazvale su brojne negativne reakcije i znatno utjecale na konkurentnost malih proizvođača i malih trgovaca.

Veliki problem za hrvatske proizvođače su i nepoštene trgovačke prakse. Poljoprivrednici diljem EU prosvjeduju zbog situacije u kojoj cijene hrane rastu, dok su njihovi prihodi sve niži, a trgovački lanci ostvaruju značajnu dobit. Isti proizvodi često se u pojedinim državama članicama prodaju po višestruko različitim cijenama. Na hrvatsko tržište često dolaze proizvodi po cijenama nižim od stvarnih troškova proizvodnje, što stvara nelojalnu konkurenciju domaćim proizvođačima i otežava praćenje podrijetla hrane.

PRIJEDLOG SDP-A ZA POTICANJE POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE

• Potrebno je pravednije raspodijeliti poljoprivredne poticaje. Do sada su potpore uglavnom bile usmjerene prema velikim proizvođačima pa je 20 posto korisnika primalo oko 77 posto ukupnih sredstava. SDP predlaže uvođenje poreznih olakšica za mlade i nove poljoprivrednike koji se tek uključuju u poljoprivrednu proizvodnju za prvih tri do pet godina.

• Po pitanju trgovačkih odnosa potrebno je revidirati postojeći Zakon o nepoštenim trgovačkim praksama na način propisivanja metode za izračun proizvođačkih cijena i sustava za njihovo praćenje, pojačati inspekcijskih nadzor te jasno definirati visinu trgovačkih marži.

• SDP podržava prijedlog Ceha trgovaca HOK-a koji je zatražio ograničenje marži, a ne krajnjih cijena, budući da mali trgovci nemaju iste uvjete nabave kao trgovački lanci.

• SDP podržava inicijativu Hrvatske poljoprivredne komore za hitno uvođenje metodologije izračuna proizvođačkih cijena i sustava njihove sljedivosti.

• Nužno je smanjiti PDV na ključne inpute u proizvodnji.

• Nužno je revidirati Strategiju razvoja poljoprivrede, uz stavljanje naglaska na prehrambenu suverenost i postizanje samodostatnosti, osobito s obzirom na globalne prijetnje, kao i na prioritetnu zaštitu domaćih proizvođača i prerađivača.

• Potrebno je izraditi novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu kojim će se načelnicima i gradonačelnicima onemogućiti raspolaganje državnom zemljom kao izvorom najvećeg nepotizma i korupcije u poljoprivredi.

• SDP predlaže da se raspoloživo neobrađeno privatno i državno poljoprivredno zemljište na pravedan način (a ne po rodbinskoj ili stranačkoj pripadnosti) stavi u funkciju proizvodnje, uz reviziju gospodarskih programa. Paralelno je nužno raditi na komasaciji poljoprivrednog zemljišta kako bi se troškovi proizvodnje smanjili te povećala produktivnost.

• SDP predlaže izradu Strategije generacijske obnove u ruralnim područjima kojom bi se utvrdili izazovi s kojima se susreću mladi i novi poljoprivrednici prilikom ulaska u sektor, prepreke koje otežavaju generacijsku obnovu te odgovarajuće mjere, uključujući stambeno zbrinjavanje mladih poljoprivrednika u ruralnim područjima.

• Predlaže se hitno smanjenje administrativnih opterećenja proizvođača te jačanje sustava inspekcija. Sve inspekcije vezane uz Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva treba vratiti na početne postavke jer se objedinjavanje tih inspekcija u okviru Državnog inspektorata pokazalo potpunim promašajem.

• Programi potpora male vrijednosti za poljoprivredu moraju se raditi na lokalnoj i regionalnoj razini. Tako bi se županije, gradovi i općine, koje to još nisu, aktivno uključile u potporu razvoju poljoprivrede i poduzetništva.

• Važno je povećati ulaganja u domaću prehrambenu industriju kako bismo osigurali prehrambenu suverenost kroz lokalnu proizvodnju hrane i očuvali ruralne zajednice.

• SDP potiče udruživanje u zadruge kao najprihvatljiviji organizacijski oblik, pomoću kojega je moguća jeftinija nabava repromaterijala, uz izgradnju malih preradbenih kapaciteta, hladnjača i skladišta. Potrebno je promovirati i jačati kratke lance opskrbe u institucijama javnog sektora poput škola, vrtića, domova za stare i nemoćne, javnih kuhinja i sl. zbog velikog značaja za lokalne proizvođače i zdravu prehranu.

• SDP će poticati brendiranje proizvoda i povezivanje proizvođača s turističkom, ugostiteljskom i gastro ponudom.

• Predlaže se povezivanje znanstvenih institucija s poljoprivrednim sektorom i poticanje uvođenja novih tehnologija.

RIZICI I IZAZOVI

• Unatoč povećanju potpora i proizvodnje, samodostatnost u ključnim sektorima opada, dok uvoz i trgovinski deficit rastu.
• Hrvatska izvozi sirovine, a uvozi proizvode dodane vrijednosti.
• Hrvatska se suočava sa strukturnim problemima, poput nedostatka prerađivačkih kapaciteta, slabe organizacije proizvođača, neuređenog tržišta, neriješene komasacije i loše reguliranog uvoza.
• Mjere poput zamrzavanja cijena prehrambenih proizvoda štete hrvatskim proizvođačima i malim trgovcima.
• Zabrana rada nedjeljom posebno je pogodila trgovce i obrtnike u ruralnim sredinama, gdje veliki trgovački lanci nemaju tržišni interes otvarati trgovine.

Poljoprivreda je strateški važna gospodarska grana i potrebno je da država ima jasnu strategiju njezinog razvoja. Hrvatska mora ojačati samodostatnost u poljoprivrednoj proizvodnji i smanjiti ovisnost o uvozu. Posebna pozornost mora se posvetiti zaštiti proizvođača od nepoštenih trgovačkih praksi, a Vladine mjere moraju biti usmjerene na zaštitu, a ne dodatno opterećivanje proizvođača hrane. Nužno je daljnje poticanje ulaganja u domaću prehrambenu industriju, uz jasno definiran sustav potpora koji će koristiti kako velikim, tako i malim proizvođačima, kako bi se ostvarila prehrambena suverenost kroz lokalnu proizvodnju hrane, čime će se postići i očuvanje ruralnih zajednica.