Digitalno društvo 21. stoljeća

Digitalna infrastruktura u školama: Sustav je pred pucanjem. Priprema za digitalno društvo 21. stoljeća zahtijeva djela, a ne riječi

Hrvatsko obrazovanje suočava se s ozbiljnim poremećajima u funkcioniranju digitalnih sustava koji su postali temelj rada škola. Učitelji informatike iz cijele zemlje upozoravaju na kolaps ključnih sustava, zastarjelu opremu i potpuno nejasnu odgovornost za održavanje infrastrukture, što je javno artikulirano u dramatičnom otvorenom pismu s više od 270 potpisnika.

Poruka je jasna: ako digitalni sustavi padaju, pada i škola, jer oni su operativna okosnica školskog sustava. Njihov pad znači paralizu administracije, nastave i vrednovanja.

Dok Ministarstvo tvrdi da su problemi „kratkotrajni”, učitelji opisuju paralizu ključnih aktivnosti u školama i višestruke padove platformi tijekom natjecanja. Sustav očito nije dizajniran za opterećenja koja traži moderno školstvo. Zastarjela oprema, nepouzdanost sustava i podrške nisu novost. Analiza SDP-a pokazuje da su ponavljajući problemi posljedica nepostojanja dugoročne strategije. Ne može se govoriti o modernim kompetencijama učenika i učitelja ili digitalnom kurikulumu u nastavi ako nema stabilnosti temeljne infrastrukture.

SDP smatra, uz potporu Savjeta za odgoj i obrazovanje te Savjeta za digitalno društvo, da je informatičko obrazovanje jedan od nužnih temelja prilagodbe društva na nezaustavljivo napredovanje digitalne ekonomije i digitalnog društva u cjelini. Problemi koje ističu učitelji ne smiju se ignorirati ili postati podloga za političko prepucavanje, stoga u dobroj vjeri predlažemo da Ministarstvo pod HITNO izradi programe i donese sljedeće mjere:

• Održati ili po mogućnosti povećati broj sati informatičke nastave u srednjim školama
• Proširiti kurikulum informatike na temelje ‘digitalnog društva’ (umjetna inteligencija, strojno učenje i robotika)
• Razviti planove uključivanja informatičkih sadržaja u sve ostale predmete, a posebice predmete iz STEM područja (biologija, kemija, matematika…)
• Sva državna infrastruktura (poput sustava e-Matice i Loomena) mora primijeniti standarde poput bankarskog ili zdravstvenog sustava (visoka dostupnost i 24/7 operativna otpornost). Nabave pritom ne smiju ovisiti samo o projektima iz EU fondova i moraju obuhvaćati sve škole u RH. Škole trebaju četverogodišnji ciklus zamjene opreme, centraliziran nadzor i osigurana sredstva.
• Sve škole trebaju isti minimalni standard digitalnog radnog okruženja. Licence moraju biti predvidive, stabilne i planirane. Učitelji ne smiju biti „dežurni informatičari“. Potreban je državni IT servis za škole, sa stvarnim Ugovorima za nivo održavanja infrastrukture i obvezom države da ga se pridržava (tzv. SLA ugovori).

Kriza koju su učitelji iznijeli u javnost nije napad na sustav ili određenu politiku, već posljednje upozorenje da bez pouzdane digitalne infrastrukture nema kvalitetnog obrazovanja. Digitalna infrastruktura nije „tehnički dodatak“ školstvu, ona je danas isto ono što su nekoć bile učionice i ploče.

Ako ne budemo pratili tempo digitalne transformacije, riskiramo dugoročno smanjenje konkurentnosti i produbljivanje društvenih nejednakosti.

Ulaganje u informatiku u školama i na fakultetima temelj je inovacija i svake industrije, a posebice IT industrije. Ako se Hrvatska želi pripremiti za digitalno gospodarstvo i društvo, potrebna joj je duboka i ciljano financirana modernizacija, a ne vatrogasne mjere.

Jamstvo SDP-a: U potpunosti podržavamo duh i slovo otvorenog pisma te jamčimo da ćemo u idućem periodu mjere navedene u ovom dopisu u dobroj namjeri zagovarati i uključiti u sve politike SDP-a. Dodatno se obvezujemo razraditi politike koje se tiču infrastrukturne prilagodbe svih ostalih segmenata RH (javna uprava, pravosuđe, digitalna pismenost, digitalna inkluzija, poticanje digitalnog gospodarstva…) na digitalno društvo koje nas već okružuje.